Drvena daska za rezanje mesa ne može se smatrati čistom samo zato što je prebrisana krpom ili kratko isprana vodom. Nakon kontakta sa sirovom piletinom, govedinom, svinjetinom ili ribom, na njenoj površini mogu ostati ostaci hrane i sokovi koji se uvlače u sitne rezove od noža, pa je zato važan cijeli redoslijed čišćenja, a ne samo jedan brz potez nakon kuhanja.
Mnogi upravo drvene daske biraju zbog njihove čvrstoće, dugotrajnosti i ugodnog osjećaja pri korištenju, ali te iste osobine traže i više pažnje nakon pripreme sirovog mesa. Drvo je materijal koji ima pore i fine ogrebotine, pa se u njima lako zadržava tečnost koja je istekla iz mesa, a to znači da se čišćenje ne bi smjelo odgađati.
Što duže ostaci stoje na dasci, to je teže ukloniti ih u potpunosti. Zato se u kuhinji najviše cijeni jednostavna, ali uredna rutina: odmah ukloniti vidljive komadiće hrane, oprati površinu toplom vodom i deterdžentom, a tek potom, ako je potrebno, dodati i dezinfekciju. Upravo taj slijed čini razliku između površnog i smislenog održavanja.
Prvi korak uvijek počinje odmah nakon rezanja. Vidljivi ostaci mesa treba da se uklone bez čekanja, a posebno treba obratiti pažnju na tečnost koja se iscijedila po radnoj površini ili rubovima daske. Ako se sve ostavi da se osuši, tragovi se lakše vežu za drvo i kasnije ih je teže odstraniti bez jačeg ribanja.
Nakon toga daska se pere toplom vodom i deterdžentom za ručno pranje posuđa. Najbolje je koristiti čistu spužvu ili četku i preći preko cijele površine, uključujući mjesta na kojima su vidljivi rezovi, ogrebotine i eventualni tragovi hrane. Ne treba zanemariti ni donju stranu i rubove, posebno ako je sirovo meso dotaklo više od same gornje površine.
Tek nakon pranja dolazi prostor za dodatni korak, odnosno dezinfekciju. U izvornom savjetu navodi se 3-postotni hidrogen-peroksid, koji se ravnomjerno nanosi po površini i ostavlja približno deset minuta. Bitno je da se koristi samostalno i da se ne miješa s drugim hemijskim sredstvima za čišćenje, jer kombinovanje različitih preparata u kućnim uslovima može izazvati neželjene reakcije.
Kada sredstvo odstoji predviđeno vrijeme, dasku treba ponovo dobro isprati. Nije preporučljivo koristiti je za novu pripremu hrane dok god postoji i najmanja mogućnost da je na njoj ostao trag sredstva. Cilj cijelog postupka nije samo da daska izgleda uredno, nego da se uklone i ostaci hrane i sve što je korišteno za čišćenje.
U praksi se često poseže za starim kuhinjskim trikovima, među kojima je najpoznatije ribanje solju i polovinom limuna. Takva metoda može pomoći kod neugodnih mirisa, mrlja i osvježavanja površine, ali ne predstavlja pouzdanu zamjenu za pranje i dezinfekciju nakon što je daska bila u kontaktu sa sirovim životinjskim namirnicama. So i limun mogu biti dodatni korak održavanja, ali ne i jedini.
Posebno je važno da se daska nakon pranja potpuno osuši. Drvo ne bi trebalo dugo ostajati mokro, jer se vlaga može zadržavati u njegovoj strukturi i s vremenom doprinijeti neugodnim mirisima ili promjenama na materijalu. Najjednostavnije je obrisati je čistom kuhinjskom krpom, a zatim ostaviti uspravno, tako da vazduh dopire do obje strane.
Takav položaj omogućava ravnomjernije sušenje i sprečava da jedna strana ostane prilijepljena uz mokru radnu površinu. Vlažnu dasku nije dobro odmah zatvarati u ormarić ili ladicu, jer se vlaga tada duže zadržava u drvetu. Tek kada je potpuno suha, treba je vratiti na mjesto na kojem se obično čuva.
Jedna od najpraktičnijih navika u kuhinji jeste da se za sirovo meso i ribu koristi posebna daska. Druga može biti namijenjena hljebu, voću, povrću i namirnicama koje se često jedu bez dodatne termičke obrade. Na taj način smanjuje se mogućnost da se ostaci sa sirovog mesa prenesu na hranu koja se neće više kuhati ili peći.
Ako u kuhinji postoji više dasaka, može ih se razlikovati po boji, veličini ili nekoj jednostavnoj oznaci, kako ne bi bilo dvojbe koja služi za koju namjenu. Takva organizacija ne zahtijeva veliki trud, ali olakšava svakodnevni rad i smanjuje vjerovatnoću greške, naročito kada se priprema više namirnica odjednom.
Obična krpa, koliko god djelovala praktično, nije dovoljno rješenje za dasku koja je bila u kontaktu sa sirovim mesom. Vidljivo čista površina ne znači da su uklonjeni svi ostaci koji se kriju u sitnim udubljenjima. Krpa može obrisati ono što se vidi, ali ne može zamijeniti temeljno ribanje deterdžentom i vodom, a ako se potom koristi na drugim dijelovima kuhinje, može prenijeti ono što je pokupila sa daske.
Zato i krpe koje dolaze u dodir sa sokovima sirovog mesa treba redovno prati i mijenjati. Daska koja je dugo korištena, a pri tome prepuna dubokih rezova, pukotina ili trajno oštećenih dijelova, s vremenom postaje teža za održavanje. Iako dobro održavanje može produžiti njen vijek, ozbiljna oštećenja često znače da je zamjena praktičniji izbor od stalnog pokušaja da se problem sakrije površnim pranjem.
Najvažnije je zadržati jednostavan redoslijed koji ne preskače nijedan bitan korak. Ostatke treba odmah ukloniti, dasku oprati toplom vodom i deterdžentom, dodatno tretirati samo odgovarajućim sredstvom ako je to potrebno, zatim ponovo isprati i ostaviti da se potpuno osuši.
Kod daske koja je bila u dodiru sa sirovim mesom upravo taj redoslijed pravi razliku između prividne i stvarne čistoće, a u kuhinji to često znači i mnogo mirniji nastavak pripreme obroka.
