Ako se nakon ulaska u kuću presvuče i odjeća završi na stolici, ta navika možda govori više nego što se na prvi pogled čini. Mnogi to rade bez razmišljanja, ali iza ovog malog svakodnevnog postupka mogu se kriti zanimljivi obrasci ponašanja. Da li je riječ o lijenosti, umoru ili nečemu sasvim drugom?
- Postoje navike koje ljudi ponavljaju svakoga dana, a da ih gotovo nikada ne preispituju. Jedna od njih je ostavljanje odjeće na stolici čim se dođe kući. Jakna, majica, pantalone ili džemper često završe prebačeni preko naslona, uz obećanje da će kasnije biti spremljeni. Međutim, to „kasnije“ kod mnogih nikada ne dođe. Stolica tako postepeno postaje mjesto između ormara i korpe za veš, svojevrsna privremena stanica za garderobu.
Na prvi pogled, takva navika može djelovati kao obična neurednost. Ipak, iza nje ne mora stajati nemar niti potpuni nedostatak organizacije. Način na koji osoba raspoređuje stvari često je povezan s njenim nivoom energije, navikama, dnevnim obavezama i odnosom prema vlastitom prostoru. Jedna jedina navika, naravno, nije dovoljna da bi se opisala nečija ličnost, ali može pokazati kako čovjek reaguje kada je umoran ili kada mu je potreban predah.
Za mnoge ljude stolica je najpraktičnije rješenje. Odjeća nije bačena na pod, nije potpuno razbacana po sobi, ali nije ni vraćena u ormar. Osoba je svjesna da bi je trebalo složiti, ali procjenjuje da to može sačekati. Nakon napornog dana, takva odluka može biti potpuno razumljiva. Kada čovjek provede sate na poslu, u saobraćaju, među obavezama i različitim problemima, posljednje što želi jeste da po dolasku kući dobije još jedan zadatak.
- Umor često pobjeđuje potrebu za savršenim redom. Čak i kada osoba zna da bi garderobu trebalo odmah skloniti, nekoliko sekundi potrebnih da se prebaci preko stolice djeluju mnogo privlačnije nego otvaranje ormara, slaganje i vraćanje svega na svoje mjesto. U tom trenutku prioritet postaje odmor. Čovjek želi sjesti, popiti nešto, pogledati televiziju ili jednostavno biti sam sa svojim mislima.
Zbog toga odjeća na stolici ne mora automatski značiti da je osoba neorganizovana. Ako se garderoba kasnije ipak skloni, vjerovatnije je da je riječ o praktičnom kompromisu nego o ozbiljnom problemu. Neko jednostavno funkcioniše tako da prvo završi ono što mu je najvažnije, dok sitne obaveze ostavlja za trenutak kada bude imao više energije.
Postoje i ljudi kojima savršen red jednostavno nije prioritet. Njima nekoliko stvari na stolici ne smeta dovoljno da bi zbog toga osjećali nervozu. U vlastitom domu žele prije svega da budu opušteni, a ne da stalno razmišljaju o tome da li je svaka stvar na idealnom mjestu.
- Takav odnos prema prostoru ponekad može imati i svoju pozitivnu stranu. Nisu svi ljudi spremni da slobodno vrijeme potroše na neprestano sređivanje. Neko će radije provesti sat vremena s porodicom, pročitati knjigu, baviti se hobijem ili jednostavno odmarati nego svakih nekoliko minuta vraćati predmete na njihovo mjesto.
Kod pojedinih ljudi postoji i drugačiji sistem organizacije. Stolica može služiti kao posebno mjesto za odjeću koja nije prljava, ali nije ni potpuno spremna za vraćanje u ormar. Primjerice, pantalone koje su nošene nekoliko sati mogu završiti upravo tamo, jer osoba planira ponovo da ih obuče. Drugima takav sistem može izgledati haotično, ali vlasniku prostora može biti potpuno logičan.
Važno je razumjeti da urednost ne izgleda isto kod svih ljudi. Neko voli prazne površine, zatvorene ormare i precizno složenu garderobu, dok drugi bolje funkcioniše kada mu je sve nadohvat ruke. Čak i kreativnije osobe ponekad imaju vrlo ličan način organizovanja prostora, koji spolja izgleda neuredno, ali njima štedi vrijeme.
- Ostavljanje garderobe na stolici može biti povezano i sa psihološkim prelaskom iz jednog dijela dana u drugi. Kada osoba dođe kući, presvlačenje označava kraj poslovnih ili drugih obaveza. Skidanjem odjeće koju je nosila tokom dana ona na neki način pravi granicu između spoljnog svijeta i privatnog prostora.
U tom smislu, prebacivanje odjeće na stolicu može biti dio malog rituala. Čovjek ne želi odmah razmišljati o sljedećem zadatku. Prvo želi da osjeti da je dan završen. Sređivanje može pričekati, dok potreba za odmorom ne može.
Ipak, postoji trenutak kada praktična navika počinje stvarati problem. Ako jedna jakna preraste u gomilu majica, pantalona i drugih stvari, stolica više ne predstavlja privremeno rješenje nego postaje stalno skladište. Tada se može pojaviti osjećaj da je prostor prenatrpan, što kod nekih ljudi dodatno povećava nervozu.
- U takvoj situaciji nije nužno kriviti sebe zbog nedostatka discipline. Mnogo je korisnije pogledati šta zapravo otežava organizaciju. Ako je osoba stalno umorna, možda joj treba jednostavniji sistem. Ako nema dovoljno prostora, nekoliko kukica ili dodatna vješalica mogu biti praktičnije rješenje. Ako je problem garderoba koja nije za pranje, posebna korpa može spriječiti da stolica ponovo postane pretrpana.
Najbolji sistem nije uvijek onaj koji izgleda najurednije, već onaj koji osoba može lako održavati. Nekome će odgovarati otvorena vješalica, nekome korpa, a nekome određena stolica koja služi upravo za tu namjenu. Cilj nije stvoriti savršen prostor, nego napraviti organizaciju koja ne zahtijeva previše energije.
Zato odjeća ostavljena na stolici ne mora biti razlog za zabrinutost niti dokaz neke određene osobine. Ona može biti posljedica umora, potrebe za opuštanjem, navike, nedostatka prostora ili jednostavno ličnog načina organizacije.
- Na kraju, mnogo je važnije razumjeti zašto se neka navika ponavlja nego je odmah označiti kao dobru ili lošu. Dom bi trebalo da bude mjesto u kojem čovjek može odahnuti, a ne prostor u kojem će se osjećati kao da stalno mora nešto popravljati. Ako malo više reda olakšava svakodnevicu, vrijedi ga uvesti. Ali ako nekoliko stvari na stolici nikome ne smeta, možda iza te navike zaista nema ništa dramatično – samo čovjek koji je nakon dugog dana odlučio da će slaganje odjeće sačekati još malo.
