Promjene u ponašanju djeteta ponekad su veoma suptilne, ali način na koji dijete ostvaruje kontakt, reaguje na okolinu i komunicira može ukazati na potrebu za dodatnom pažnjom i stručnom procjenom.
Autizam se ne pojavljuje iznenada u jednom trenutku, već predstavlja razvojno stanje čiji se prvi znakovi mogu primijetiti još u najranijem djetinjstvu. Iako neka djeca razvijaju određene vještine drugačijim tempom, postoje obrasci ponašanja koje roditelji često prvi uoče.
Mnogi roditelji u početku pokušavaju objasniti promjene riječima da je dijete samo mirnije, povučenije ili da će određena faza proći sama od sebe. Ipak, pažljivo posmatranje razvoja može biti veoma važno, jer pravovremeno prepoznavanje mogućih znakova omogućava raniju podršku i razgovor sa stručnjacima.
Prvi signali često se primjećuju kroz komunikaciju i kontakt s drugima
POZADINA DOGAĐAJA
Autizam je razvojno stanje koje utiče na način na koji osoba komunicira, obrađuje informacije i ostvaruje odnose s okolinom. Znakovi mogu biti različiti od djeteta do djeteta, zbog čega je važno posmatrati cjelokupan razvoj, a ne samo jedan izdvojeni simptom.
Jedan od prvih elemenata koji roditelji mogu primijetiti jeste način na koji dijete ostvaruje kontakt očima i dijeli pažnju sa ljudima oko sebe. U ranom razvoju djeca obično traže pogled roditelja, reaguju na osmijeh i pokušavaju povezati svoje iskustvo sa osobama koje su im bliske.
Kod neke djece taj oblik povezivanja može biti slabije izražen. Dijete može rjeđe tražiti pogled druge osobe, djelovati kao da je više zainteresovano za predmete nego za ljude ili pokazivati manju potrebu za dijeljenjem emocija sa roditeljima.
Važno je naglasiti da samo jedan znak ne znači automatski da dijete ima autizam. Razvoj svakog djeteta je individualan, ali ponavljajući obrasci ponašanja mogu biti razlog za razgovor sa pedijatrom ili drugim stručnjacima.
Reakcija djeteta na vlastito ime jedan je od detalja koji roditelji često prvi primijete kada osjećaju da se razvoj razlikuje od očekivanog.
Većina djece u određenom uzrastu počinje reagovati kada čuje svoje ime. Međutim, neka djeca možda neće uvijek odgovoriti na poziv, iako istovremeno mogu reagovati na druge zvukove koji su im zanimljivi, poput muzike ili omiljene igračke.
Zbog toga roditelji ponekad pomisle da dijete ne čuje dobro, ali razlika može biti povezana sa načinom na koji dijete obraća pažnju na društvene signale. Takve situacije zahtijevaju pažljivo praćenje, a ne zaključke donesene na osnovu samo jednog ponašanja.
Senzorne reakcije i način igre mogu otkriti dodatne promjene
Neka djeca koja imaju razvojne razlike pokazuju posebnu osjetljivost na zvukove, dodire, svjetlost ili određene situacije iz svakodnevnog života. Mogu izbjegavati glasne zvukove, pokrivati uši ili burnije reagovati na promjene u okolini.
S druge strane, neka djeca mogu biti posebno zainteresovana za određene zvukove, pokrete ili ponavljajuće aktivnosti. Takva ponašanja sama po sebi nisu dovoljna za postavljanje bilo kakve dijagnoze, ali mogu biti dio šire slike razvoja djeteta.
ŠIRA SLIKA
Najvažnije je posmatrati dijete kao cjelinu. Komunikacija, igra, reakcije na ljude, govor, pokreti i način izražavanja interesa zajedno daju jasniju sliku nego pojedinačan znak.
Posebnu pažnju roditelji mogu obratiti na način igre. Djeca obično pokazuju drugima ono što ih zanima, donose igračke roditeljima ili pokušavaju podijeliti svoje oduševljenje određenim predmetom ili događajem.
Kod neke djece može se primijetiti da ne koriste pokazivanje prstom kako bi podijelila interes sa drugima, već ruku odrasle osobe koriste kao pomoć da dođu do nečega što žele. To može biti jedan od znakova koji zahtijeva dodatno praćenje.
Roditeljska intuicija često je prvi korak prema pravovremenoj podršci
Roditelji su osobe koje najviše vremena provode sa djetetom i često prvi primijete male promjene koje drugi možda ne uoče. Osjećaj da se nešto razlikuje od uobičajenog razvoja ne treba ignorisati, ali ni pretvarati u razlog za paniku.
Najvažnije je reagovati smireno, tražiti informacije i razgovarati sa stručnjacima kada roditelj primijeti ponavljajuće promjene u ponašanju djeteta.
— Savjet stručnjaka za rani razvoj
Rana procjena ne znači nužno postavljanje dijagnoze, već predstavlja mogućnost da dijete i porodica dobiju odgovarajuće smjernice. Pedijatri, psiholozi, logopedi i drugi stručnjaci mogu pomoći roditeljima da bolje razumiju razvojne potrebe djeteta.
Važno je izbjegavati poređenje djece, jer svako dijete ima svoj tempo razvoja. Ipak, kada se određeni obrasci ponavljaju i kada roditelji primijete da dijete teško ostvaruje komunikaciju ili kontakt sa okolinom, razgovor sa stručnim osobama može biti vrijedan korak.
Prepoznavanje ranih znakova ne znači traženje problema tamo gdje ga nema, već pružanje prilike djetetu da dobije podršku koja mu je potrebna. Pažnja, razumijevanje i pravovremena reakcija mogu imati važnu ulogu u njegovom daljnjem razvoju.
