Paprike se mogu peći i u stanu, a jedan jednostavan postupak može gotovo potpuno ublažiti dim i neugodan miris koji obično prate pripremu zimnice u zatvorenom prostoru.
Početak septembra za mnoga domaćinstva znači i početak ozbiljnijih priprema za zimu. Pijace tada budu pune paprika, a s njima stiže i poznati miris pečenja koji se najčešće veže za dvorište, otvoreni plamen ili barem neku veću i prozračniju radnu površinu. Ipak, sve to nije nužno da bi se napravila dobra količina pečenih paprika za ajvar, zamrzivač ili obroke koji će se jesti narednih sedmica.
U stanovima je priča složenija. Dim se brzo zadrži u kuhinji, širi se prema hodniku i dnevnoj sobi, a miris može ostati dugo i nakon što je posao završen. Uz to, nakon pečenja obično dolazi i dodatno čišćenje površina, ploča, pećnice ili svega što je bilo u blizini toplote, pa cijeli postupak postaje znatno naporniji nego što izgleda na prvi pogled.
Zato se u praksi traži način koji je dovoljno jednostavan da se može primijeniti i u gradskim uslovima, ali i dovoljno uredan da ne pretvori stan u prostor pun dima. Kod onih koji imaju dvorište, tradicionalno pečenje na otvorenom i dalje je najlakša opcija, a uređaji poput „smederevca“ u tom smislu ostaju poznato rješenje. Stanari, međutim, najčešće moraju improvizovati unutar postojećih mogućnosti.
Električni roštilj kao praktična opcija na terasi
Ako postoji terasa, priprema paprika postaje znatno jednostavnija i u stambenim zgradama. Umjesto da se pokušava s neodgovarajućim uređajima ili rješenjima koja nisu predviđena za takav posao, kao korisna alternativa može poslužiti električni roštilj, pod uslovom da se koristi prema uputama proizvođača i uz osnovne mjere opreza.
Kod modela koji imaju dublju posudu ispod rešetke, upravo taj dio može pomoći da se smanji količina dima. Prije uključivanja uređaja posudu treba napuniti hladnom vodom do nivoa koji je predviđen u uputstvu. Nije riječ o komplikovanom postupku, nego o detalju koji pravi razliku između kuhinje ispunjene dimom i znatno urednijeg načina pečenja.
Nakon toga oprane i dobro osušene paprike raspoređuju se po rešetki. Bitno je da ne budu nagurane, jer toplota mora dopirati do svake paprike ravnomjerno. Tokom pečenja potrebno ih je povremeno okretati kako bi se kožica oprljila sa svih strana. Cilj nije da plod izgori, nego da omekša dovoljno da se kasnije lako očisti.
Prema opisu ovog načina pripreme, voda ispod rešetke može znatno smanjiti količinu dima, a to je posebno korisno kada se paprike peku na terasi. Na taj način smanjuje se i rizik da se miris prenese prema susjednim stanovima, što je u gusto naseljenim zgradama često važniji problem od samog pečenja.
Kod kupovine se često traže potpuno ravne i pravilne paprike, ali taj kriterij nije presudan kada se priprema radi na rešetki. Toplota se tada raspoređuje dovoljno ravnomjerno da i plodovi nepravilnog oblika mogu poslužiti jednako dobro kao i oni koji izgledaju urednije. Zdrava paprika je važnija od savršeno simetrične paprika na pijaci.
Kako olakšati ljuštenje nakon pečenja
Posao nije završen kada paprika siđe s vatre ili roštilja. Sljedeći korak je način na koji se one odlažu odmah nakon pečenja, jer upravo to često odlučuje koliko će se lako kasnije oljuštiti. Najpraktičnije je prebaciti ih u šerpu s debljim dnom i odmah ih poklopiti kako bi se zadržala toplota i para.
Preko poklopca može se staviti vlažna kuhinjska krpa. Taj jednostavan potez zadržava paru unutar posude, a upravo para pomaže da se kožica dodatno odvoji od mesa paprike. Zbog toga nema potrebe da se paprike drže predugo na visokoj temperaturi samo da bi korica potpuno pocrnila ili izgorjela.
Ovakav redoslijed koraka olakšava čitav postupak i smanjuje mogućnost da dio paprika ostane previše tvrd, a drugi dio prepečen. U praksi se pokazuje da uredna priprema često znači i manje nervoze kasnije, naročito kada se radi veća količina za zimnicu. Ljuštenje postaje brže, a i otpad je manji kada je paprika pravilno oprljena i dobro odmorena nakon pečenja.
Šta ako nema terase
Stanari koji nemaju terasu ipak ne moraju odustati od pečenih paprika, ali tada je važno biti još oprezniji. Korištenje električnog roštilja u zatvorenom prostoru zahtijeva odgovarajuću ventilaciju i sigurnost, a čak i kada se dim smanji, jak miris može ostati problem. Zato uvjeti u stanu odlučuju da li je takav način zaista praktičan ili nije.
Kod onih koji imaju snažan aspirator može postojati mogućnost korištenja roštilja, ali ako prostor nije dovoljno prozračan, sigurnija i jednostavnija alternativa ostaje rerna. Ona možda neće potpuno oponašati pečenje na otvorenoj vatri, ali može biti znatno praktičnije rješenje za stan bez terase, posebno kada se priprema veća količina paprika i kada je cilj izbjeći nered u cijeloj kuhinji.
U tom slučaju najvažnije je ne žuriti. Paprike treba ravnomjerno peći, redovno okretati i ostaviti dovoljno prostora između njih. Tek nakon toga slijedi poklapanje i hlađenje, koje olakšava ljuštenje i čini cijeli posao urednijim. Tako se i u stanu može dobiti dobar rezultat, bez višesatnog dimljenja i nepotrebnog zagorijevanja.
Za mnoge domaćice i domaćine to znači da sezona paprika ne mora nužno donijeti i višednevno provjetravanje doma. Uz odgovarajući uređaj, pravilno raspoređivanje paprika, vodu u posudi gdje je predviđena i nekoliko pažljivih poteza nakon pečenja, priprema zimnice može biti mnogo urednija nego što se obično očekuje u stanovima.
Na kraju, presudna nije samo tehnika pečenja nego i strpljenje. Kada se paprike ostave da odrade svoje pod poklopcem i kada se ne forsira prejak plamen ili previsoka temperatura, rezultat bude daleko zahvalniji. U kuhinji ostaje manje dima, na stolu više upotrebljivih paprika, a cijeli posao postaje izvediv i ondje gdje se donedavno činilo da za takvu zimnicu jednostavno nema mjesta.
