Stari servis iz jugoslovenskih vitrina, koji je nekada bio dio svakodnevnog života u mnogim domovima, danas se sve češće posmatra kao vrijedan primjer industrijskog dizajna. Među predmetima koji posebno privlače pažnju izdvajа se servis „Brazil“, prvi jugoslovenski komplet za jelo i kafu od tankog porcelana, nastao početkom šezdesetih godina i danas prepoznat kao dio dizajnerske baštine.
U brojnim kućama širom bivše Jugoslavije još uvijek postoje vitrine iza kojih se čuvaju tanjiri, šoljice, zdjele i tacne koje odavno nisu u svakodnevnoj upotrebi. Nekada su ti predmeti bili povezani s porodičnim ručkovima, praznicima i posebnim gostima, a danas se na njih sve češće gleda kao na svjedočanstvo jednog vremena u kojem su oblik i funkcija išli zajedno.
Posebnu pažnju kolekcionara i ljubitelja industrijskog dizajna izazivaju proizvodi nekadašnje Jugokeramike iz Zaprešića, fabrike koja je bila među najpoznatijim proizvođačima keramičkog i porcelanskog posuđa na prostoru bivše države. Unutar tog širokog proizvodnog opusa servis „Brazil“ zauzima izdvojeno mjesto jer nije bio samo praktičan kućni predmet, nego i primjer modernog pristupa oblikovanju posuđa.
Vrijednost ovog servisa ne leži samo u tome što je preživio decenije upotrebe i čuvanja po ormarima. Njegova posebnost je u tome što je nastao u trenutku kada se domaća industrija trudila da ponudi proizvode koji će biti i lijepi i dostupni, ali i dovoljno kvalitetni da izdrže masovnu upotrebu.
Servis koji je spajao umjetnost i industrijsku proizvodnju
Servis „Brazil“ oblikovala je 1962. godine Dragica Perhač-Hercigonja, umjetnica rođena 1935. u Feričancima. Njen profesionalni put bio je vezan za Jugokeramiku, gdje je razvijala nova rješenja za posuđe i učestvovala u stvaranju proizvoda koji su trebali objediniti upotrebljivost i vizuelnu privlačnost.
Prema navodima iz dostupnih podataka, Perhač-Hercigonja je kao stipendistica Jugokeramike završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a nakon toga se zaposlila u fabrici. Tokom rada bavila se izradom prototipova i osmišljavanjem proizvoda koji su morali biti dovoljno praktični za svakodnevicu, ali i estetski usklađeni sa tadašnjim modernim trendovima.
U njenom opusu ne pojavljuje se samo „Brazil“. U izvoru se navode i druge garniture koje je dizajnirala, među njima „Vivien“, „Ljubljana“, „Nina“ i „Minas“. Ona je u Jugokeramici ostala do odlaska u penziju 1988. godine, što govori o dugom i stabilnom stvaralačkom odnosu s fabrikom čiji su proizvodi obilježili čitavu jednu epohu domaćinstava.
Posebno je značajno to što „Brazil“ nije ostao tek u fazi ideje ili ograničene serije. Za razliku od mnogih dizajnerskih rješenja koja su ostala na nivou prototipa, ovaj servis je ušao u masovnu proizvodnju i time postao dio široke svakodnevice. Upravo ta činjenica danas mu daje dodatnu historijsku težinu.
U vrijeme kada je nastao, servis je djelovao izrazito moderno. Umjesto masivnih oblika i teških ukrasa koji su bili česti na starijem posuđu, „Brazil“ je donio jednostavnije linije, blage zaobljenosti i minimalistički izgled. Takav pristup odgovarao je novom shvatanju domaćeg dizajna, u kojem je naglasak bio na čistoći forme i funkcionalnosti.
Kako prepoznati posuđe koje može imati veću vrijednost
Servis „Brazil“ nije bio zamišljen isključivo kao set za kafu. Riječ je o kompletnom posuđu za ručavanje i posluživanje toplih napitaka, izrađenom od finog porcelana karakterističnog po tankim zidovima i elegantnoj strukturi. U kompletu su se nalazili različiti tanjiri, duboke činije, šoljice s tacnama, posude za šećer i mlijeko, kao i drugi dijelovi koji su činili zaokruženu cjelinu.
Za danasšnje posmatrače važno je da znaju kako samo oznaka Jugokeramike ne znači automatski da je svaki komad dio upravo ovog servisa. Fabrika je proizvodila više različitih linija, pa je potrebno gledati i oblik, proporcije i prepoznatljive detalje. Drugim riječima, vrijednost starog posuđa često se otkriva tek kada se uporede izgled i porijeklo, a ne samo potpis proizvođača.
Zato se i savjetuje da staro posuđe ne završava olako u otpadu. Predmeti koji su nekad izgledali obično, pa čak i potpuno neupadljivo, mogu imati i istorijsku i kolekcionarsku vrijednost. Posebno je to slučaj s proizvodima koji su nastali u fabrici s jakim industrijskim identitetom i prepoznatljivim dizajnerskim potpisom.
Takvo posuđe danas često izaziva zanimanje ne samo zato što je staro, nego zato što nosi priču o načinu života, navikama i estetskim mjerilima jedne generacije. U tom smislu, servis „Brazil“ nije samo predmet iz kuhinje nego i dokument vremena u kojem je dizajn imao važnu društvenu ulogu.
Komplet koji se veže i za državne rezidencije
Zanimljivost koju izvor posebno izdvaja jeste veza servisa „Brazil“ s državnim institucijama tog vremena. Povodom posjete Josipa Broza Tita fabrici nastao je svečani album „Drug Tito u Jugokeramici“, u kojem je ovaj servis predstavljen kao jedan od važnih proizvoda. Time je dizajn dobio i simboličku dimenziju, jer je povezan s najvišim državnim vrhom tog perioda.
Prema podacima portala Doroteo, jedna garnitura izrađena je posebno za predsjedničku rezidenciju u Karađorđevu. Taj podatak pokazuje da je isti dizajn mogao postojati u različitim ambijentima: od porodičnih trpeza do prostora namijenjenih državnim prijemima. Takva upotreba dodatno govori o njegovom ugledu i o tome kako je domaća industrija tada nastojala proizvesti predmete koji mogu funkcionisati i u svakodnevnom i u reprezentativnom kontekstu.
Nakon gašenja proizvodnje porcelana u nekadašnjem Inkeru, dio bogate arhive, među kojom su bili i eksponati, skice i dokumentacija, predat je Muzeju za umjetnost i obrt. Među sačuvanim predmetima nalazi se i servis „Brazil“ zajedno s podacima o njegovom nastanku, što dodatno potvrđuje njegovu kulturnu i dokumentarnu vrijednost.
Takvi predmeti danas dobivaju na značaju upravo zato što svjedoče o vremenu kada je postojao ozbiljan interes za razvoj upotrebljivog, ali estetski promišljenog posuđa. Mnogi ljudi koji uređuju stare ormare, podrume ili porodične vitrine možda i ne slute da među starim tanjirima i šoljama mogu pronaći komad koji pripada važnom dijelu regionalne industrijske istorije.
Servis „Brazil“ zato i danas ostaje zanimljiv onima koji u starim predmetima ne vide samo uspomenu, nego i sloj šire priče o domaćem dizajnu, radu jedne fabrike i vremenu u kojem su svakodnevni predmeti mogli nositi i estetsku i kulturnu vrijednost. Njegovi tanki zidovi, jednostavne linije i prepoznatljiv izgled i dalje privlače pažnju svih koji u vitrini traže više od običnog posuđa.
