Kažu da se prava priroda čovjeka najjasnije pokazuje u porodičnim odnosima. Jedan otac, nakon što je oženio oba sina, često je dobijao isto pitanje – koja mu je snaha bolja. Naizgled neugodno pitanje, ali njegov odgovor bio je i neočekivan i duhovit.
– Ona od mlađeg sina, rekao je mirno.
Zbunjeni prijatelji su ga upitali: – Zašto baš ona?
Odgovorio je jednostavno: – Kad ovu od starijeg sina nešto zamolim, kaže mi “matori, jedi govna”. A kad ovu od mlađeg zamolim, ona kaže “matori, ne jedi govna”.
Iako je rečenica gotovo identična, razlika je u tonu, namjeri i načinu izražavanja. U jednoj je odbijanje, u drugoj – možda isti stav, ali rečen kroz poštovanje i blagost. Sitnice, način na koji se nešto izgovori, ponekad prave ogromnu razliku između bliskosti i nelagode.
U životu, upravo su takve nijanse važne. Nešto što naizgled izgleda isto, može imati potpuno drugačiji efekat, zavisno od energije kojom je izrečeno. U domu, u porodičnim krugovima, te su razlike još izraženije – toplina ne dolazi iz riječi, nego iz načina kako ih izgovaramo.
I baš kao što ljudi unose toplinu ili nelagodnost u svoj dom, postoje i nevidljivi čuvari doma – jednostavni, tihi, ali vjekovima prisutni. Jedan od njih je čuvarkuća.
Poznata i po latinskom imenu Sempervivum tectorum, ova biljka godinama se čuva na prozorskim daskama, krovovima i dvorištima. Narodno vjerovanje kaže da štiti dom od nepogoda, zlih sila i bolesti. Nije slučajno što joj ime znači upravo ono što simbolizuje – “ona koja čuva kuću”.
Pripada porodici tustika, a njena srodnica je i aloe vera. Čuvarkuća ima mesnate, rozetaste listove, često sa crvenim ili ljubičastim rubovima. Ipak, njena najveća snaga nije u izgledu, već u otpornosti. Bez problema preživljava žege, mrazeve, sušu i vjetrove. Zato i nosi ime koje znači “uvijek živa”.
Pored simbolike, ova biljka ima i praktičnu, ljekovitu primjenu. Sok iz njenih listova koristi se u svakodnevnim tegobama. Pomaže:
kod opekotina, posjekotina, ujeda insekata, akni i herpesa
kod upalnih procesa u uhu, nekoliko kapi soka ublažava bol
za jačanje imuniteta, u obliku čaja ili u kombinaciji s medom
kod kurjih očiju i žuljeva, tako što se list stavi direktno na kožu
Ova biljka pomaže tiho, nenametljivo – kao i oni ljudi koje rijetko primjećujemo, ali bez kojih dom ne bi imao srž. Nije upadljiva, ne traži pažnju, ali njeno prisustvo se osjeća. Podsjeća nas da su često najjači oni koji najtiše djeluju.
Zanimljivo je da rijetko cvjeta. Kad to učini, iz nje izraste visoka stabljika s cvjetovima u nijansama crvene ili roze. Nakon cvjetanja, matična biljka se povlači, ali iza sebe ostavlja mlade biljke – novi život koji nastavlja njen put. Baš kao u porodici – stariji se povlače, a mladima ostavljaju prostor da preuzmu brigu i nastave dalje.
U savremenom vremenu, punom buke, žurbe i digitalnog zamora, ovakve biljke nas podsjećaju na jednostavnost i smisao. Nije čudo što se ljudi sve više okreću zelenilu koje ima priču, svrhu i snagu. Čuvarkuća je jedna od njih. Ne traži gotovo ništa, a zauzvrat štiti, liječi i oplemenjuje prostor.
Bez obzira na to da li je gajite iz vjerovanja, zbog njenih ljekovitih svojstava ili jednostavno jer vas smiruje njen izgled, ona ostaje simbol tihe snage, otpornosti i porodične mudrosti. Poput snajke iz priče, koja umjesto da naređuje, sugeriše i štiti, ova biljka ne traži pažnju – ali je uvijek tu.
Upravo u toj tišini – u rečenici izgovorenoj s nježnošću, u biljci koja tiho raste na prozoru – često leži razlika između onog što nas guši i onog što nas gradi.
