Crvenilo, svrab i blaga upala kože nakon izlaska iz bazena najčešće nisu znak prave alergije na hlor, već iritacije koja nastaje kada hlorisana voda isuši i nadraži zaštitnu barijeru kože.
Iako mnogi ljudi prve simptome instinktivno povezuju sa alergijom, stručnjaci navode da je u većini slučajeva riječ o iritativnom kontaktnom dermatitisu. To je reakcija koja se javlja kada koža, već oslabljena suhoćom ili ranijim oštećenjem, dođe u dodir sa hemikalijama iz bazenske vode.
Boravak u bazenu za mnoge je dio ljeta, odmora i rekreacije, pa pojava svraba ili crvenila zna djelovati iznenađujuće i zabrinjavajuće, posebno ako se dogodi prvi put. Hlor se u vodi koristi zbog zaštite od bakterija, virusa, parazita i drugih mikroorganizama, ali ista ta supstanca kod osjetljivijih ljudi može ostaviti neprijatan trag na koži, očima i disajnim putevima.
Prema objašnjenju alergologa dr Ronalda Persela iz Klivlendske klinike u Ohaju, prava alergijska reakcija na hlor veoma je rijetka. Mnogo češće se radi o direktnom nadraživanju površinskog sloja kože, a ne o reakciji imunog sistema koja bi ukazivala na alergiju u klasičnom smislu.
Zašto koža reaguje nakon kupanja u bazenu
Osip povezan s hlorom stručnim jezikom se opisuje kao iritativni kontaktni dermatitis. Razlika u odnosu na pravu alergiju je važna: kod alergije imuni sistem pogrešno prepoznaje supstancu kao prijetnju, dok je ovdje problem u tome što hemikalije iz vode narušavaju kožnu barijeru i izazivaju lokalnu upalu.
Tokom dužeg boravka u vodi hlor može ukloniti dio sebuma, prirodnih ulja koja pomažu koži da zadrži vlagu i odbrani se od spoljašnjih iritansa. Kada se taj sloj isuši, koža postaje osjetljivija na peckanje, zatezanje, svrab i crvenilo, a kod ljudi sa već postojećim kožnim tegobama reakcija može biti izraženija.
Nadražaj se ne zadržava samo na koži. Hlorisana voda kod pojedinih ljudi može iritirati oči, nos, disajne puteve i genitalnu regiju, a kod osoba sa astmom ili drugim respiratornim smetnjama boravak u takvom okruženju može pogoršati postojeće simptome. Zbog toga se preporučuje da osobe koje koriste lijekove za brzo ublažavanje napada, ako ih imaju propisane, te lijekove nose sa sobom kada idu na bazen.
Treba imati na umu i da bazeni sa slanom vodom nisu potpuno bez hlora. I u njima se ovaj dezinfekcioni sistem koristi, pa sama oznaka “slanovodni bazen” ne znači da će koža automatski biti pošteđena nadražaja.
Vreme pojave simptoma često otkriva više od izgleda osipa
Kako naglašava dr Persel, sam izgled osipa nije dovoljan da bi se sa sigurnošću utvrdilo šta ga je izazvalo. Mnogo važniji trag često je trenutak kada se simptomi jave i na kojim dijelovima tijela su prisutni. Reakcija se može pojaviti nekoliko minuta nakon izlaska iz bazena, ali i tek tokom naredna 24 sata.
Tipično zahvata dijelove tijela koji su bili u kontaktu s vodom, dok koža koja nije bila izložena bazenu uglavnom ostaje bez promjena. Upravo ta raspodjela simptoma pomaže da se od iritacije razlikuju neki drugi uzroci crvenila i svraba.
Na jačinu reakcije utiče i stanje kože prije ulaska u vodu. Suha, ispucala ili već iziritirana koža lakše propušta iritanse, pa ljudi koji imaju ekcem, psorijazu, koprivnjaču ili druge hronične kožne probleme mogu osjetiti jače simptome. Slično važi i za osobe koje mnogo vremena provode u bazenu, naročito za rekreativne i takmičarske plivače.
Ponavljano izlaganje hlorisanoj vodi dodatno isušuje kožu, a uski kupaći kostimi i stalno trenje tokom plivanja mogu pojačati mehaničko oštećenje površinskog sloja. U praksi se zato često kombinuju hemijski nadražaj i fizičko opterećenje, što objašnjava zašto neki ljudi osjetljivije reaguju od drugih.
Dodatnu ulogu imaju hloramini, jedinjenja koja nastaju kada hlor reaguje sa znojem, prljavštinom i prirodnim uljima sa tijela. Dr Persel objašnjava da izrazito jak “miris hlora” u bazenu zapravo često ukazuje na prisustvo upravo tih jedinjenja, koja mogu biti još iritantnija od samog hlora.
Iritacija nije isto što i ozbiljna alergijska reakcija
Crvena koža, svrab, suzne oči ili kašalj mogu navesti osobu da posumnja na alergiju, ali prema riječima dr Persela to u najvećem broju slučajeva nije imunološka reakcija. On navodi da se iritativni dermatitis viđa u čak 99 odsto slučajeva koji se pripisuju hloru.
Kod prave alergije imuni sistem reaguje na neku supstancu kao na prijetnju. Kod iritacije hlorom mehanizam je drugačiji: hemikalije narušavaju zaštitni sloj kože i podstiču lokalnu upalu. Ipak, to ne isključuje mogućnost da se tokom boravka na bazenu javi alergijska reakcija na nešto drugo, poput hrane, biljaka ili alergena iz okruženja.
Posebno je važno razlikovati uobičajeno crvenilo od simptoma koji mogu ukazivati na anafilaksu. Ako se uz osip ili koprivnjaču pojave povraćanje, izražen otok, vrtoglavica, nesvjestica, otežano disanje ili problem sa gutanjem, potrebna je hitna medicinska pomoć. Takvi znaci ne odgovaraju tipičnom blagom osipu od hlora.
Kada je riječ o blažoj iritaciji, često nije potrebno posebno liječenje. Dr Persel navodi da se promjena može jednostavno pustiti da se sama povuče ako ne stvara veće probleme, a najvažnije je izbjegavati češanje jer ono dodatno oštećuje kožu i povećava rizik od sekundarne infekcije.
Kako umiriti kožu i smanjiti mogućnost novog osipa
Kod izraženijeg svraba u tekstu se navode pojedini preparati koji se izdaju bez recepta, uključujući određene oralne antihistaminike. Tokom dana spominju se cetirizin, loratadin i feksofenadin, dok je difenhidramin naveden kao mogućnost kada svrab ometa san. Ipak, prije upotrebe lijekova treba pratiti uputstvo i, naročito kod hroničnih bolesti ili druge terapije, konsultovati farmaceuta ili ljekara.
Za lokalno smirivanje kože spominju se blaga hidrokortizonska krema, gel aloe vere i kalamin losion. Ako takve mjere ne donesu olakšanje ili se stanje pogorša, savjet je da se osoba obrati ljekaru umjesto da nastavlja samostalno liječenje.
Prevencija počinje još prije ulaska u bazen. Tuširanje običnom vodom prije plivanja može pomoći jer prethodno navlažena koža upije manje bazenske vode, a istovremeno se uklanjaju znoj i površinske nečistoće koje u dodiru s hlorom mogu doprinijeti stvaranju iritirajućih jedinjenja.
Jednako je korisno istuširati se odmah nakon izlaska iz bazena, kako bi hlor što kraće ostao na koži. Nakon ispiranja preporučuje se bogata hidratantna krema namijenjena suhoj i osjetljivoj koži, jer pomaže vraćanju vlage i oporavku zaštitne barijere.
Grubi pilinzi, mrežice i snažno trljanje trebalo bi izbjegavati, naročito kada je koža već iziritirana. Takvi postupci mogu dodatno oštetiti površinski sloj i učiniti kožu podložnijom reakciji pri sljedećem odlasku na bazen. Blaga sredstva bez mirisa i redovna hidratacija prikladniji su izbor za održavanje zaštitne funkcije kože.
Ako se reakcija redovno javlja samo u jednom bazenu, može biti korisno razmotriti i stanje same vode. Neodgovarajuća hemijska ravnoteža može pojačati iritaciju, pa ponavljanje problema na istom mjestu nije nešto što bi trebalo ignorisati.
Za većinu ljudi, nekoliko jednostavnih navika dovoljno je da plivanje ostane prijatno iskustvo, a ne izvor svraba. Očuvana kožna barijera, tuširanje prije i poslije kupanja i redovna hidratacija ostaju najjednostavniji načini da se smanji mogućnost iritacije bez odricanja od vode i ljetnih aktivnosti.
Dr Persel zato poručuje da ljudi ne moraju izbjegavati plivanje ako u njemu uživaju, jer se ovakve reakcije najčešće mogu držati pod kontrolom. Kada se koža njeguje pažljivo, a simptomi prepoznaju na vrijeme, bazen i dalje može ostati mjesto odmora, a ne razlog za dugotrajnu nelagodu.
