Mislio je da će za mršavljenje morati gladovati i odreći se gotovo svega što voli. Umjesto toga, napravio je nekoliko promjena koje su mu potpuno promijenile svakodnevnu ishranu. Vaga je za manje od dva mjeseca pokazala brojku koju nije očekivao, a upravo ono što je izbacio iz jelovnika privuklo je najveću pažnju.
- Mršavljenje se često predstavlja kao iscrpljujuća borba u kojoj su potrebne stroge dijete, vaganje svake namirnice i stalno odricanje. Ipak, iskustvo jednog muškarca pokazalo je da je za njega najveća promjena došla nakon nekoliko jednostavnih odluka koje su se odnosile prvenstveno na ono što je svakodnevno unosio u organizam.
Prema njegovoj priči, početkom godine imao je nešto više od 100 kilograma, dok je visina od 1,85 metara pokazivala da bi smanjenje tjelesne mase moglo imati značajan uticaj na njegovo zdravlje i svakodnevno funkcionisanje. Umjesto da se odluči za strogi režim kojeg bi se teško pridržavao, odlučio je promijeniti nekoliko navika koje su godinama bile dio njegovog jelovnika.
Rezultat ga je, kako tvrdi, iznenadio. Sa oko 101,6 kilograma spustio se na približno 86 kilograma za manje od dva mjeseca. Ipak, takav rezultat ne treba posmatrati kao nešto što se može očekivati kod svake osobe, jer brzina gubitka težine zavisi od brojnih faktora.
- Prva velika promjena odnosila se na bijelo brašno i proizvode koje je ranije gotovo automatski dodavao obrocima. Bijeli hljeb, peciva, kroasani, pite i lisnata tijesta nestali su iz njegove svakodnevne prehrane. Shvatio je da mu upravo pekarski proizvodi često dodaju mnogo kalorija, a da pritom ne mora nužno biti dugo sit.
Umjesto velikog komada hljeba uz svaki obrok, počeo je češće birati povrće i salatu. Nije pokušavao pronaći neku posebnu ili skupu zamjenu, već je jednostavno promijenio odnos namirnica na tanjiru.
Druga stvar koje se odrekao bili su slatkiši. Čokolade, keksi, slatki namazi i slične grickalice ranije su mu bile lako dostupne, naročito u trenucima kada nije bio stvarno gladan. Nakon promjene, takvi proizvodi više nisu bili svakodnevni dio njegove rutine.
- Povremeno bi pojeo malo tamne čokolade, ali je pokušavao da to ostane izuzetak. Najvažnije je bilo što je prestao posezati za slatkišima između obroka iz navike, dosade ili trenutne želje.
Treća promjena možda je bila još jednostavnija – zaslađena pića zamijenio je vodom. Gazirani sokovi, energetska pića i drugi napici sa dodatim šećerom više nisu bili dio njegove svakodnevice. Upravo takve kalorije često prolaze gotovo neprimijećeno, jer osoba može popiti veliku količinu energije bez osjećaja sitosti kakav bi dobila nakon obroka.
Za njega je zato voda postala glavno piće. Navodio je da je tokom dana unosio nekoliko litara, ali potrebe za tečnošću nisu iste kod svih ljudi i zavise od aktivnosti, temperature, tjelesne mase i drugih okolnosti.
- Na jelovniku su se našli i prerađeni mesni proizvodi. Kobasice, salame, šunke i slična hrana više nisu bili uobičajeni izbor. Meso, međutim, nije izbacio. Piletina, riba i druge vrste mesa ostale su dio njegovih obroka, ali je promijenio ono što je uz njih najčešće jeo.
Veliku količinu hljeba, peciva ili krompira češće je zamjenjivala velika salata. Čak je i roštilj ostao dio njegovog jelovnika, ali bez ranijih količina lepinje i drugih kaloričnih dodataka. Na taj način nije imao osjećaj da mora potpuno odustati od hrane koju voli.
Peta promjena odnosila se na alkohol, posebno pivo. Njegova potrošnja svedena je na minimum. Osim kalorija koje alkohol sam po sebi donosi, problem može biti i ono što se uz njega često jede – grickalice, masna hrana i obilni obroci. Smanjivanje alkohola zato mu je, prema vlastitom iskustvu, olakšalo kontrolu ukupnog unosa hrane.
- Važno je i to da nije želio gladovati. Umjesto velikih obroka nakon kojih bi dugo bio sit, više mu je odgovaralo da jede nekoliko puta tokom dana i prestane kada osjeti da je dovoljno pojeo.
Kada bi između obroka osjetio glad, umjesto čipsa ili keksa birao je voće ili manju količinu orašastih plodova. Bademi, lješnjaci i orasi mogu biti hranjivi, ali su istovremeno kalorični, pa je veličina porcije i dalje važna.
Voće također nije smatrao neprijateljem. Jabuka ili druga voćka često su mu bile jednostavna užina. Za razliku od slatkiša, voće osim prirodnih šećera donosi vlakna, vitamine i minerale.
- Ipak, ono što je najvažnije u ovoj priči jeste činjenica da se njegov rezultat ne može automatski preslikati na druge ljude. Gubitak 15 kilograma za tako kratko vrijeme nije univerzalni cilj niti nešto što bi svako trebalo pokušavati postići. Početni pad težine može uključivati i gubitak vode i promjene u zalihama glikogena, a ne samo masnog tkiva.
Tjelesna masa zavisi od brojnih faktora, uključujući ukupni unos energije, fizičku aktivnost, san, zdravstveno stanje i lijekove. Nekome će iste promjene donijeti sporiji napredak, dok će druga osoba morati napraviti potpuno drugačiji plan.
Zato se njegova priča prije može posmatrati kao primjer kako male, održive promjene mogu napraviti veliku razliku. Nije izbacio svu hranu niti se odrekao normalnih obroka – prvenstveno je uklonio ono što mu je donosilo mnogo dodatnih kalorija.
- Umjesto rigorozne dijete, njegov pristup svodio se na manje bijelog peciva, slatkiša, zaslađenih pića, prerađenih mesnih proizvoda i alkohola, uz više povrća, vode i umjerenije porcije.
Najvažnija poruka ipak nije brojka na vagi. Dugoročno je mnogo značajnije pronaći način prehrane koji je moguće održavati mjesecima i godinama, bez ekstremnog izgladnjivanja i stalnog osjećaja uskraćenosti. Za osobe koje žele značajno smršati, posebno ako imaju zdravstvene probleme ili koriste terapiju, najsigurniji pristup je razgovor s ljekarom ili kvalifikovanim nutricionistom.
- Jer ono što je jednom čovjeku donijelo veliki preokret možda neće biti pravi put za nekog drugog. Razumna ishrana, kretanje i navike koje se mogu održati mnogo su važniji od pokušaja da se u što kraćem roku dostigne određena brojka na vagi.
