Oglasi - Advertisement

Voditeljka Dušica Jakovljević ispričala je anegdotu koja joj je, kako je sama priznala, dugo ostala urezana kao neprijatan trenutak: u ranim jutarnjim satima više puta je zvala pogrešnog čovjeka, uvjerena da pokušava pronaći prijatelja koji se izgubio tokom izlaska, a tek narednog dana saznala je da je broj pripadao Draganu Taškoviću Tašketu, suprugu pjevačice Viki Miljković.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Ova zgoda, koju je Dušica ranije prepričala u emisiji „Amidži šou“, pokazuje koliko jedna sitna zabuna može da preokrene čitavu noć i pretvori je u priču koja se kasnije prepričava uz smijeh, ali tek nakon što prođe prvi talas stida.

U njenom slučaju, ključni detalj nije bio samo pogrešan broj, nego i činjenica da su pozivi upućeni oko pola pet ujutro, u času kada svaka greška djeluje mnogo ozbiljnije nego što zaista jeste.

Priča je privukla pažnju baš zato što u sebi ima sve elemente jedne nenamjerne komedije: zabrinutost, žurbu, pogrešno pročitano ime u imeniku i telefonski poziv koji je naknadno dobio sasvim drugo značenje. Dušica je, prema svom kazivanju, tada bila trezna i pokušavala da organizuje potragu za prijateljima koji su tokom izlaska nestali iz društva, što čitavoj epizodi daje i sasvim praktičnu, svakodnevnu pozadinu.

Noć koja je počela običnim izlaskom

Dušica Jakovljević se, govoreći o toj večeri, vratila na jedan izlazak sa bliskim prijateljima na splavu u Novom Beogradu. Društvo je, prema njenim riječima, bilo dobro raspoloženo, a atmosfera opuštena do mjere da su neki od prisutnih popili više nego inače. Upravo u tom nizu opuštenih trenutaka dogodilo se ono zbog čega će kasnije završiti u telefonskom razgovoru koji nije očekivala.

Dvojica muškaraca iz društva u jednom trenutku su se udaljila i praktično nestala iz vidokruga ostalih. Jedan od njih otišao je bez mobilnog telefona, dok je drugi krenuo za njim, pa je Dušica ostala bez načina da ih odmah kontaktira. Upravo tu počinje dio priče koji je za nju bio mnogo manje smiješan nego za publiku koja je kasnije slušala anegdotu.

Zabrinuta zbog toga što ne zna gdje su prijatelji i kako da ih pronađe, odlučila je da sama preuzme inicijativu. Kako je objasnila, pokušavala je da stupi u kontakt s nekim ko bi mogao da joj pomogne da razjasni situaciju. U toj žurbi, međutim, nije pažljivo provjerila kontakt koji je izabrala u telefonu, a upravo je to otvorilo prostor za nesporazum koji će se otkriti tek mnogo kasnije.

Broj pod pogrešnim imenom

Kad je u imeniku pronašla kontakt „Taške“, Dušica nije dodatno provjeravala kome broj zaista pripada. U tom trenutku, kako je ispričala, bila je uvjerena da je konačno našla osobu koju traži i počela je da zove. Kako se niko nije javljao, ponavljala je poziv više puta, ne sluteći da uporno pokušava dobiti Dragana Taškovića Tašketa.

Upravo to ponavljanje čini cijelu priču još nezgodnijom. Jedan propušten poziv može izgledati slučajno, ali niz uzastopnih neodgovorenih poziva usred noći djeluje kao nešto što traži objašnjenje. Dušica tada nije imala ni najmanju predstavu da će se slijedećeg dana pred njom otvoriti situacija koja će joj biti toliko neprijatna da će je pamtiti kao poseban blam.

Važno je i to da sama voditeljka nije pokušavala da predstavi tu noć kao nešto dramatičnije nego što jeste. Naprotiv, naglasila je da je riječ bila o običnoj zabuni nastaloj u žurbi. Upravo zbog toga anegdota djeluje uvjerljivo: ne počiva na velikoj senzaciji, nego na poznatom osjećaju kada čovjek u trenutku panike napravi grešku koju kasnije više ne može lako da izbriše iz sjećanja.

Poziv Viki Miljković koji je sve razjasnio

Pravi obrt dogodio se narednog dana, kada je, oko jedan sat poslije podne, Dušici zazvonio telefon. Na ekranu je vidjela ime Viki Miljković, a taj poziv je odmah promijenio tok cijele priče. U prvom trenutku vjerovatno nije ni povezala to zvanje sa noćnim pokušajima da stupi u kontakt s osobom koju je smatrala izgubljenim prijateljem.

Tek kada joj je Viki objasnila zbog čega zove, postalo je jasno šta se zapravo dogodilo. U pitanju je bio jednostavan, ali nimalo prijatan nesporazum: Dušica je tokom noći više puta pozvala Tašketa, a tek kasnije shvatila da je birala pogrešnu osobu. U toj rečenici, koju je i sama prenijela, sadržana je gotovo cijela komika situacije: „Ljubavi, pa zašto si zvala Tašketa u pola pet?“

Odatle je, prema njenom priznanju, uslijedio osjećaj ogromnog neprijatnog iznenađenja. Zbog toga što se sve odvijalo u kasnim, odnosno ranim jutarnjim satima, cijeli događaj je dobio dodatnu težinu. Ono što je iz njene perspektive bila briga za prijatelje, iz perspektive Viki i njenog supruga moglo je zvučati kao vrlo čudna serija poziva u doba kada većina ljudi spava.

Od nelagode do anegdote koju je publika zapamtila

Dušica je Viki objasnila da iza poziva nije stajala nikakva tajna priča niti skrivena namjera. Sve se svelo na grešku u imeniku, na pogrešno izabran kontakt i na nekoliko minuta panike dok je pokušavala da dozna gdje su joj prijatelji. Kada je nesporazum razjašnjen, situacija je dobila drugačiji ton: ostao je stid, ali je nestala svaka sumnja da je riječ o nečemu ozbiljnijem.

Kasnije je upravo zbog toga mogla da je prepričava bez skrivanja i bez pokušaja da umanji sopstvenu grešku. Takav pristup često publici zvuči uvjerljivije od bilo kakvog uljepšavanja, jer pokazuje da i javne ličnosti imaju trenutke kada ih obuzme običan, ljudski blam. U ovom slučaju, priča je ostala simpatična baš zato što se završila bez posljedica i što je, nakon prvobitne nelagode, postala materijal za smijeh.

Na kraju je Dušica iskoristila priliku da pozdravi Viki i Tašketa, čime je i sama potvrdila da među njima nakon svega nije ostao nikakav problem. Cijela epizoda, iako nastala iz pogrešno pročitanog imena i nekoliko noćnih poziva, ostala je kao podsjetnik na to koliko se neobične priče ponekad kriju u potpuno običnim situacijama.

Za Dušicu je to bio trenutak neprijatnosti, za publiku duhovita anegdota, a za sve uključene bezazlena epizoda koja je završila mirno. Upravo zato se i danas može prepričavati kao jedna od onih noćnih zabuna koje počnu brigom, a završe telefonskim pitanjem zbog kojeg se čovjek naknadno samo uhvati za glavu.