Jelena Karleuša nije uspjela da zadrži suze na slavlju povodom 18. rođendana Atine Tošić i 17. rođendana njene sestre Nike, nakon što joj je bivši suprug Duško Tošić javno zahvalio na svemu što je učinila za njihovo odrastanje.
Veče koje je bilo zamišljeno kao porodično okupljanje pretvorilo se u rijedak emotivni trenutak pred kamerama, jer su se roditelji slavljenica, uprkos razvodu i godinama medijske distance, osvrnuli na ono što ih i dalje neraskidivo povezuje – kćerke Atinu i Niku. U takvoj atmosferi Duškove riječi nisu ostale samo pristojna čestitka, nego priznanje o tome ko je tokom najvećeg dijela njihovog odrastanja bio svakodnevno uz djevojčice.
Tošić je pred okupljenima govorio bez uvijanja o činjenici da je zbog fudbalske karijere veliki dio vremena provodio van Srbije i izvan porodičnog doma. Niz godina treninga, utakmica i života po različitim evropskim državama ostavio je, kako je i sam naglasio, pečat na njihov porodični ritam. U isto vrijeme, Jelena je, prema njegovim riječima, bila ta koja je svakodnevno nosila najveći dio roditeljske obaveze.
Upravo zbog toga je trenutak kada joj se zahvalio imao mnogo veću težinu od obične rođendanske zdravice. Jelena je, vidno dirnuta, odmah pokazala da je ta zahvalnost pogađa iskreno i duboko, ali ne zbog tuge, nego zbog spoznaje da su njene kćerke odrasle i da je iza njih već jedna cijela životna faza. Sama je kasnije objasnila da su joj to bile suze radosnice.
Godine koje su prošle brže nego što je očekivao
Duško Tošić je, govoreći o punoljetstvu starije kćerke, priznao da gotovo nije ni osjetio kako je prošlo 18 godina. Ta rečenica je u sebi nosila i sportsku i porodičnu dimenziju: dok je gradio karijeru po evropskim klubovima i ligama, vrijeme kod kuće prolazilo je u sasvim drugom ritmu. Za roditelja koji je često bio odsutan, dolazak djeteta do punoljetstva može djelovati kao nagli podsjetnik da su godine ostavile trag.
Tošić je otvoreno rekao: „Nisam osetio ovih 18 godina jer sam igrao fudbal po Nemačkoj, Francuskoj, Turskoj… Jelena je bila uz njih stalno“. U toj jednoj rečenici sažet je čitav porodični raspored koji je dugo trajao. Njegova profesionalna obaveza značila je putovanja i boravak van zemlje, dok su svakodnevica, škola, obaveze i rast djevojčica uglavnom bili vezani za majku.
Takav iskaz nije zvučao kao udaljavanje od odgovornosti, nego kao priznanje realnosti koja je pratila njihov porodični život. Duško je, čini se, upravo na rođendanu želio da naglasi da uspomene na Atinino i Nikino djetinjstvo ne pripadaju samo jednom roditelju, ali da je Jelena tokom najvažnijih godina imala najneposredniju ulogu u njihovom svakodnevnom odrastanju.
„Moja deca su sada devojke“
Jelena Karleuša je u svom komentaru vrlo jasno pokazala koliko joj je teško da Atinu i Niku vidi kao odrasle osobe. Njena reakcija nije bila samo odgovor na rođendansku atmosferu, nego i na trenutak u kojem je javno izrečeno ono što mnogi roditelji osjećaju tek u privatnosti: da djeca odjednom više nisu mala. Za nju je upravo ta spoznaja bila najjači okidač emocija.
„Ja se izvinjavam, ovo je jako emotivno za mene i ovo su suze radosnice“, rekla je nakon što su je savladale emocije. Kasnije je dodatno pojasnila: „Moja deca su sada devojke, to me je najviše dotaklo“. Ta jednostavna rečenica najpreciznije je opisala razlog njenog plača i pokazala da joj je cijela proslava istovremeno donijela ponos, sreću i nostalgičan osjećaj prolaznosti vremena.
Atina je napunila 18 godina i time ušla u punoljetstvo, dok je Nika proslavila 17. rođendan i također se približila tom važnom prelazu. Za roditelje takvi datumi često nose snažniju simboliku od samog slavlja. Oni označavaju kraj djetinjstva u onom obliku u kojem su ga do tada poznavali i početak nove životne faze, čak i kada za porodicu i dalje sve izgleda poznato.
Razvod nije izbrisao roditeljsku obavezu
U nastavku razgovora Jelena je spomenula i njihov razvod, ne da bi vraćala priču na stare sukobe, nego da bi objasnila kako je uprkos svemu ostala čvrsta veza između djece i oba roditelja. Rekla je da joj je dugo bilo važno da brak opstane, ali i da razlaz nije promijenio Duškov odnos prema kćerkama. Time je jasno razdvojila partnerski odnos od roditeljske uloge, što je i bio ton cijele večeri.
„Duško je najdivniji otac na svetu, dugo sam se borila da budemo u braku, a i kada smo se razveli on je ostao jako posvećen njima“, kazala je Karleuša. Potom je dodala i kako njihova sadašnja svakodnevica izgleda: „Vodi ih na ručkove i večere, izlete, stalno su zajedno“. Te riječi nisu imale ton opravdavanja, već potvrdu da su Atina i Nika zadržale blizak odnos s ocem i nakon razvoda roditelja.
Takav javni nastup privukao je pažnju i zato što je pokazao rijetko složan trenutak između bivših supružnika, koji su godinama bili među najpraćenijim imenima na regionalnoj sceni. Njihov privatni život često je bio predmet interesovanja, ali je na ovom rođendanu fokus preusmjeren na nešto mnogo tiše i važnije: na priznanje uloženog truda, na roditeljsku odgovornost i na činjenicu da djeca u takvim porodicama i dalje ostaju u centru svega.
Veče koje je spojilo zahvalnost i nostalgiju
Iako je povod bio rođendan, cijela scena dobila je šire značenje jer je u nekoliko rečenica sažela gotovo dvije decenije roditeljstva. Atina i Nika su odrastale pred očima javnosti, ali su tek u ovom trenutku njihovi roditelji otvoreno i bez zadrške govorili jedno o drugom kao saveznicima u odgoju. To je snažno djelovalo baš zato što nije bilo unaprijed režirano niti pretjerano naglašeno.
Duškovo „hvala“ i Jelenin odgovor da je on divan otac postali su najvažniji dijelovi večeri. Umjesto da slavlje ostane samo u znaku glamura i rođendanske protokolarne atmosfere, ono je dobilo dublji sadržaj, jer je pokazalo da se iza svakog javnog događaja krije i lična priča o godinama, odricanju i strpljenju. Za porodicu Tošić-Karleuša ta priča ovoga puta nije ispričana kroz raspravu, nego kroz emociju.
Na kraju, ostala je slika majke koja plače od sreće jer su joj kćerke odrasle i oca koji javno priznaje koliko je zahvalan za tuđe strpljenje i trud. U takvom rasporedu riječi i pogleda, Atinino punoljetstvo i Nikin 17. rođendan postali su više od porodičnog datuma. Postali su podsjetnik da djeca rastu brže nego što roditelji uspijevaju da prihvate, čak i kada su im sve godine bile pred očima.
