Sutra se obilježava Sveti apostol Matija, a uz ovaj datum u narodnoj tradiciji već dugo stoji posebno vjerovanje koje se vezuje za novac, dugove i obaveze koje ljudi predugo odlažu. Iako nije riječ o jednom od najvećih crkvenih praznika, 22. avgust ipak nosi snažnu simboliku, posebno u vrijeme Gospojinskog posta, kada se vjernici podsjećaju i na molitvu, smirenje i unutrašnji red.
Praznik Svetog apostola Matije ove godine pada usred Gospojinskog posta, koji traje od 14. do 28. avgusta i posvećen je Presvetoj Bogorodici. Taj post je najkraći među četiri velika višednevna posta, ali se smatra veoma strogim i zahtjevnim, pa se ne vezuje samo za izbor hrane nego i za ponašanje, misli i odnos prema drugima.
Upravo zbog toga ovaj datum u narodnom pamćenju nije ostao samo kao crkveni spomen na apostola, nego i kao prilika da se čovjek podsjeti na ono što je ostavio nedovršeno. U pričama koje se prenose generacijama, Matijin dan se povezuje s vraćanjem dugova, razrješavanjem obaveza i zatvaranjem starih računa, ne samo finansijskih nego i životnih.
Ko je bio Sveti apostol Matija?
Prema crkvenom predanju, Sveti Matija rođen je u Vitlejemu, u Judinom plemenu. Još kao dijete učio je Božiji zakon u Jerusalimu, a njegovo ime posebno je zapamćeno zbog događaja koji je uslijedio nakon Hristovog Vaznesenja i ostavio dubok trag u hrišćanskoj tradiciji.
Matija je bio među učenicima koji su pratili Hrista i prema predanju pripadao je Sedamdesetorici apostola. To ga je činilo dijelom šireg kruga svjedoka Hristovog života, učenja i djelovanja, a upravo ta bliskost kasnije je igrala važnu ulogu u njegovom izboru.
Nakon izdaje i smrti Jude Iskariotskog među Dvanaestoricom apostola ostalo je prazno mjesto. Apostoli su zato tražili čovjeka koji je od početka pratio Hrista i mogao svjedočiti o njegovom životu i Vaskrsenju. Kao kandidati spominjani su Josif Varsava i Matija, a prema Djelima apostolskim najprije je izgovorena molitva, a zatim je odluka donesena bacanjem kocke. Izbor je pao na Matiju, koji je tako postao jedan od Dvanaestorice.
U crkvenom predanju njegova uloga nije tek tehničko popunjavanje praznine, nego znak kontinuiteta i odgovornosti. U trenutku kada se činilo da je nešto prekinuto, zajednica apostola nije odustala, nego je izabrala čovjeka koji će nastaviti započeti put. Upravo zbog toga Matijin izbor i danas ima posebno mjesto u vjerskom sjećanju.
Život posvećen propovijedanju i simbolika odgovornosti
Prema crkvenom predanju, nakon izbora Matija je nastavio da propovijeda hrišćansku vjeru i svjedoči Hristovo učenje. Njegov život se zato tumači kao primjer vjernosti pozivu, ali i kao slika čovjeka koji prihvata odgovornost onda kada mu je ona povjerena, bez obzira na to što nije bio među prvobitno izabranima.
Predanje navodi i da je na kraju stradao mučeničkom smrću. Taj završetak dodatno osnažuje mjesto koje mu se daje u crkvenom pamćenju, jer se njegov život ne posmatra samo kroz izbor, nego i kroz dosljednost onome što je zastupao. U toj priči mnogi vide i širu poruku o tome da novi početak često dolazi poslije gubitka ili teškog prekida.
Zato se dan Svetog Matije ne doživljava samo kao puki kalendarski podsjetnik, već i kao prilika da se razmisli o sopstvenim obavezama. Ono što je u predanju opisano kao popunjavanje upražnjenog mjesta može se čitati i kao poziv da čovjek ne ostavlja praznine u odnosima, obećanjima i dužnostima kada ih može ispraviti.
Upravo tu se otvara prostor za običaj koji je u narodu ostao posebno upečatljiv. Uz 22. avgust se razvilo vjerovanje da nije dobro ulaziti u praznik s neopravdano neriješenim dugovima, pa se onima koji imaju mogućnost preporučuje da tog dana vrate što duguju ili barem razmisle o tome kako da obaveze ne ostavljaju za kasnije.
Zašto se praznik povezuje s novcem i dugovima?
U različitim hrišćanskim tradicijama Sveti Matija se povezuje s ljudima i poslovima u kojima novac ima važnu ulogu, pa je kroz narodnu praksu nastala ideja da njegov praznik treba dočekati rasterećen, bez nepotrebno otvorenih finansijskih pitanja. To, naravno, nije crkvena zapovijest, nego običaj koji je vremenom dobio svoje mjesto u svakodnevnom govoru i ponašanju ljudi.
Prema tom vjerovanju, ako nekome dugujete novac i imate mogućnost da ga vratite, ovaj dan može biti dobar trenutak da se to učini. Isto se odnosi i na račune, stare obaveze ili druge finansijske stavke koje se dugo odlažu bez pravog razloga. U toj simbolici važno je manje pitanje kazne, a više pitanje reda, savjesti i odnosa prema drugome.
Zbog toga se praznik često tumači i kao podsjetnik da je korisno zatvoriti ono što smo mogli završiti ranije. Nekome će to zaista značiti da vrati novac, nekome da riješi račun, a nekome da pronađe snagu za potez koji je dugo odgađao. U tom smislu običaj dobija gotovo praktičnu dimenziju, bez potrebe za dramatizovanjem ili strahom.
Postoji i šire čitanje ove priče, prema kojem dug nije uvijek samo materijalne prirode. Ljudi jedni drugima duguju i razgovor, i izvinjenje, i pažnju, i zahvalnost. Zato se simbolika Svetog Matije može razumjeti i kao poziv da se čovjek oslobodi nepotrebnog tereta kada za to postoji prilika.
Gospojinski post i ono što se od vjernika očekuje
Budući da se Sveti apostol Matija obilježava tokom Gospojinskog posta, vjernici koji poste tog dana nastavljaju s pravilima posta. Taj post traje dvije sedmice i po svojoj strogosti se približava Velikom postu, ali njegova svrha nije ograničena na jelovnik i prehrambene navike.
Crkveno shvatanje posta podrazumijeva mnogo širi okvir: uzdržavanje od svađe, ljutnje, ogovaranja, vrijeđanja, osuđivanja i ružnih riječi. U tom duhu preporučuju se molitva, dobra djela, mir i odlazak u crkvu kada su ljudi u mogućnosti, jer post nije samo odricanje nego i način da se život usmjeri prema većoj sabranosti.
Zato i praznik Svetog Matije dobija dodatnu težinu kada se posmatra zajedno s postom. Jedan podsjeća na odgovornost prema obavezama, drugi na potrebu da se čovjek smiri i preispita, a oba zajedno stvaraju okvir u kojem je važnije kako se odnosimo prema drugima nego šta ćemo uraditi iz puke navike ili straha.
Ne postoje zabrane koje se često pripisuju prazniku
Za praznik Svetog Matije ne postoje crkvene zabrane poput tvrdnji koje se ponekad pojavljuju u popularnim pričama da se tog dana ne smije prati veš, čistiti kuća ili uzimati novac. Takve tvrdnje uglavnom pripadaju narodnim vjerovanjima i sujeverju, a ne crkvenom učenju, pa ih vjernici i ne treba da doživljavaju kao obavezu.
Suština ovog dana nije u strahu da će svakodnevni posao donijeti nesreću. Mnogo je važnije kako se čovjek ponaša prema drugim ljudima, da li pokušava ispraviti ono što može i da li praznik koristi kao priliku za molitvu, mir i unutrašnje preispitivanje. U tom smislu običaji imaju smisla tek kada vode ka boljem odnosu prema drugima, a ne kada se pretvore u listu zabrana.
Zato se kao najprirodniji pristup ovom datumu nameće jednostavna, ali važna misao: iskoristiti dan za ono što čovjeka rasterećuje. To može biti odlazak na molitvu, razgovor s nekim kome smo se udaljili, pomoć osobi kojoj je potrebna ili završavanje obaveze koja nas već predugo prati.
Upravo zato 22. avgust u sebi nosi i praktičnu i duhovnu poruku. U predanju o Svetom Matiji spajaju se izbor, odgovornost i novi početak, a u narodnom vjerovanju i finansijska disciplina. Ta kombinacija je razlog zbog kojeg ovaj praznik i dalje ostaje prepoznatljiv među vjernicima i onima koji poštuju običaje, čak i kada ga ne doživljavaju na isti način.
Sveti apostol Matija obilježava se 22. avgusta, tokom Gospojinskog posta, a njegova priča i danas podsjeća na vjeru, odgovornost i mogućnost da se nešto što je ostalo otvoreno napokon privede kraju. Za mnoge će to značiti samo jedan mali, ali važan potez: da urade ono što već predugo čekaju.
