Jedna stara anegdota iz svijeta glume godinama intrigira javnost, a u njenom središtu nalazi se ime koje gotovo svi dobro poznaju. Ono što su mu dvojica velikih glumaca govorila iza scene danas dobija potpuno drugačiji kontekst. Iza svega se krije priča o porijeklu, prijateljstvu i identitetu koja nije tako jednostavna kako se na prvi pogled čini.
- Rade Šerbedžija decenijama je jedno od najprepoznatljivijih imena prostora bivše Jugoslavije. Njegova karijera obuhvata pozorište, televiziju, film i muziku, a vremenom je postao poznat i publici daleko izvan prostora na kojem je započeo umjetnički put. Ipak, uz njegove brojne uloge i uspjehe, povremeno se u javnosti vraća i pitanje njegovog porijekla.
Šerbedžija je rođen 27. jula 1946. godine u Buniću, na području današnje Hrvatske. Njegova životna priča, međutim, ne može se jednostavno svesti na mjesto rođenja. Porodični korijeni, odrastanje u Hrvatskoj, umjetničko formiranje u Zagrebu i kasniji život u različitim sredinama učinili su njegov identitet mnogo složenijim.
Upravo je jedna stara anegdota sa dvojicom velikana glumačke scene, Zoranom Radmilovićem i Draganom Gagom Nikolićem, na zanimljiv način pokazala koliko su se u njihovom društvu teme porijekla i pripadnosti znale pretvoriti u šalu.
- Radmilović je Šerbedžiju navodno često nazivao „Hrvatom“. Iako bi takva rečenica danas mogla biti shvaćena mnogo ozbiljnije, Šerbedžija je objašnjavao da mu to nije smetalo. Razumio je da ga prijatelj prije svega povezuje sa Zagrebom, ijekavicom, tamošnjim pozorištem i kulturnim okruženjem u kojem je izgradio svoj umjetnički izraz.
A onda se u priču uključio i Dragan Nikolić.
Prema uspomenama koje su se godinama prenosile u regionalnim medijima, Nikoliću nije bilo jasno zbog čega Radmilović Šerbedžiju naziva Hrvatom kada je znao za njegovo porodično porijeklo. Uslijedilo je zadirkivanje i rasprava koja, po svemu sudeći, nije bila ozbiljan sukob, već jedna od onih prijateljskih scena koje ostanu zapamćene upravo zato što pokazuju koliko su se ljudi međusobno dobro poznavali.
- Šerbedžija nije osjećao potrebu da se zbog takvih šala pravda niti da prijateljima objašnjava ko je i šta je. Umjesto toga, razumio je kontekst u kojem je Radmilović govorio i činjenicu da ga je njegov prijatelj doživljavao kroz sredinu u kojoj je postao umjetnik.
U tome se zapravo nalazi i najveća zanimljivost cijele anegdote. Jedna osoba može imati određeno porodično porijeklo, biti rođena u jednoj zemlji, odrastati u drugom kulturnom okruženju i tokom života izgraditi snažnu vezu sa više različitih sredina. Pokušaj da se sve to svede na jednu riječ često ne može opisati stvarnu životnu priču.
Šerbedžijin put to posebno dobro pokazuje.
- Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina izrastao je u jednog od najpoznatijih glumaca tadašnje Jugoslavije. Njegovo ime bilo je povezano sa značajnim pozorišnim predstavama i filmskim ostvarenjima, a kasnije je napravio i veliki iskorak na međunarodnu scenu.
Pojavljivao se u poznatim svjetskim produkcijama, među kojima su „Eyes Wide Shut“, „Snatch“, „Mission: Impossible 2“, „Batman Begins“ i „Harry Potter and the Deathly Hallows: Part 1“. Njegova karijera tako je odavno prešla granice jedne države i jednog jezika.
I upravo zbog toga pitanja o njegovom identitetu postaju još zanimljivija.
- Jedan od detalja koji je dodatno podgrijao priče o porodičnim korijenima vezan je za njegovo putovanje u Gruziju. Šerbedžija je svojevremeno pričao o susretu sa informacijama prema kojima u pojedinim krajevima te zemlje postoji veći broj porodica sa prezimenom Šerbedžija.
Ta priča godinama se prenosila u medijima i često je predstavljana kao zanimljiva mogućnost o dalekoj prošlosti njegovog prezimena. Međutim, važno je napraviti razliku između onoga što je Šerbedžija ispričao kao lično iskustvo i činjenice koja je nezavisno potvrđena.
Navodi o velikom broju porodica sa tim prezimenom u Gruziji ostaju dio anegdotalne priče, a ne potvrđen genealogijski dokaz. Upravo zato taj detalj treba posmatrati kao zanimljiv dio njegovih sjećanja, a ne kao konačan odgovor o porijeklu porodice.
- Mnogo konkretnije bilo je njegovo javno govorjenje o roditeljima i porodičnim korijenima. Istovremeno, Zagreb je imao ogromnu ulogu u njegovom umjetničkom sazrijevanju. Tamo je oblikovao dio svog profesionalnog identiteta i postao dio kulturnog prostora koji ga je kasnije pratio kroz cijelu karijeru.
Zbog toga se u njegovom slučaju različiti elementi ne moraju međusobno isključivati.
Porodično porijeklo može biti jedno, mjesto odrastanja drugo, a kulturna pripadnost oblikovana kroz život može obuhvatati mnogo širi prostor. Šerbedžijin život upravo je primjer takve složenosti.
- Anegdota sa Radmilovićem i Nikolićem danas je zanimljiva i zato što podsjeća na jedno drugačije vrijeme. Glumci su tada često provodili mnogo vremena zajedno, putovali, igrali predstave i gradili prijateljstva koja su se nastavila i van scene. Zadirkivanje je bilo sastavni dio takvih odnosa, a teme koje bi danas možda odmah izazvale ozbiljne rasprave tada su znale ostati na nivou prijateljske šale.
Radmilović i Nikolić nisu pokušavali Šerbedžiji određivati identitet. Njihove riječi bile su dio odnosa u kojem je postojalo dovoljno bliskosti da se ljudi međusobno zadirkuju.
Šerbedžija je, s druge strane, tokom života pokazao da umjetnik ne mora pripadati samo jednom prostoru. Njegov rad povezivao je različite gradove, države i kulturne sredine. Njegovo ime postalo je prepoznatljivo publici koja nije imala nikakve veze sa prostorom na kojem je započeo karijeru.
- Zato je možda i najzanimljiviji zaključak ove priče da se čovjek ne može uvijek objasniti jednom etiketom.
U slučaju Radeta Šerbedžije, postoje porodični korijeni o kojima je sam govorio, postoji mjesto njegovog rođenja, postoji Zagreb koji je snažno uticao na njegovo umjetničko formiranje, ali postoji i čitav životni put koji je obuhvatio mnogo širi prostor.
Njegova karijera na kraju govori mnogo glasnije od bilo kakve rasprave o tome kako ga neko treba nazvati. Ono što je ostavio iza sebe na pozorišnoj sceni i filmskom platnu postalo je dio kulturnog nasljeđa nekoliko generacija.
- A stara šala dvojice prijatelja danas samo dodaje još jedan zanimljiv sloj toj priči.
Možda upravo zato pitanje o njegovom identitetu nema jedan jednostavan odgovor. Čovjek može istovremeno nositi porodičnu prošlost, uspomene na mjesto odrastanja i iskustva stečena kroz život u različitim sredinama.
- Upravo u toj složenosti nalazi se posebnost Šerbedžijine priče. Umjesto da ga jedna riječ određuje, njegov život pokazuje koliko različitih uticaja može oblikovati jednog čovjeka. A možda je upravo to najbolji odgovor na sve stare rasprave – ne birati jednu stranu priče, već razumjeti sve njene dijelove.
